Edicija nova poezija:

Priča o djevojci koju su usput napustile sve prijateljice i prijatelji

 

Szeretem a madarakat.

Šušti lišće.

Šapat mogućih drama.

Eho raste.

Kao šampon za odrasle sa ukusom banane.

Niko nije čuo Zvezdanu kako izgovara “budi dobro”.

Uvjeravam sebe jer znam da ona i dalje postoji u dubini

                                    svojih nebo-plavih očiju.

Odatle izlaze rečenice.

Svi nedorečeni razgovori postaju dorečeni.

Ja je čujem.

Vidim je.

I svi neboderi i sve sivo i crno iz prošlih septičkih jama.

Vidim djevojčicu, vidim djevojku koju poznajem odavno.

Vidim djetinjstvo.

Neukrotivi dah mogućnosti.

Grizem usne.

Nema nikakvih granica.

Kao jutarnja magla ispod sivih londonskih oblaka.

I ta djevojčica/djevojka koja i dalje živi u dubini punog mjeseca.

U otvorenoj šutnji pokretanja vratova živih koji je poznaju;

koji se udaljavaju, vezujući svoja tijela celuloidnom vrpcom ‘drugarstva’.

 

----------------------------------------------------------------------------------------------

 

17.55 h – 18.10h

01. 10. 2023.

nedjelja

/Stockley Golf-Court/

(mojoj sestri Zvezdani)

tears dry on their own

Transient weight between cerebellums

 

Yesterday, rocking on the bus, I vomited the contents of my only meal

The engine failure in gray mass looks through the windshield

My position was too politically "incorrect"

 

The question is how the female seagull is said in English in just one word

Because a female seagull is not the same as a seagull, if we are guided by gender-sensitive language

 

She is sitting on the boards of an unknown pier

Dressed in black, as always, looking somewhere

Far outside towards me

 

When I wake up in the morning with a transient weight between cerebellums

In a figurative sense, it is difficult to explain the mechanical maneuvering in the bus

 

Steps with the dog on the podium

Elderly people with incises on their faces

I would stand by waiting for tears dry on their own

 

________________________________________

 

11.54 h – 12.02 h

01/01/22

Saturday

(West London)

Christmas poem

PopWash

The headache passed on the horizon of the supervisor’s message

Concerns that I may not be on the same position

Breathing hard, the body stood up

Wears bicycle leggings

A huge curve of saliva accumulated on the tongue

Legs with feet in socks and toes went into the shoes

Water flows down my back

After talking in the office and washing in the small kitchen dishwashing room

A gift followed:

- We want you in the team in the new year as well.

He said.

After the shift was over, I rolled on wheels

Turning the pedals to West London

I had something beautiful to hope for.

_______________________________________

20.43 h - 20.54 h

24/12/21

Friday

(Christmas Eve)

U susret rodnom gradu

 

O staklu, o ogradi, o zidovima

 

Vozim bicikl od davnina kući

gazim suve leševe mrtvih stonoga

na plavim izrezima tepiha

ispred wc-a:

ne zaboraviti povući vodu

obrisati prašinu

odbaciti ničim izazvane nesporazume

o tobožnjim vlasništvom nad rečima i jezikom

oranžada i cut-up prelazi u black-out –

crno pred očima

 

Ne, ti nisi ta osoba

iako sam imao drugačiji utisak pre odrastanja

talasi koji se miču stoje oko metle

njima bi trebalo brnjicu na njušku

Vindišova žena odnosi metlu u šupu

„Bila je poštarka“, kaže.

„Podrigivala je i smrdela.......“

na nivo obdaništa moždane razvijenosti

u kupatilu idem za šinama

sa šlemom

ograda se završava dok prilazim

iz slivnika ka lavabou sredstvima za dezinfekciju.

 

_______________________________________

 

11.26h – 11.34h

četvrtak

03.06.2021.

(West London; Svetski dan bicikala & biciklista)

[tokom priprema za posetu Szabadki]

[kurziv – Herta Müller]

Judita, Ana, Eugeniusz, Hera, Black-Out.......

 

Jednom, ambis, u zgradi

 

Tri pse-Ta

5 telefonskih ime-nika

konstrukci-je ruše-ne

odlučnošću

prija-telja.

 

Ži-vele jed-nom

u zgradi

iz pamćenja

temelj u oblac-ima

ten~den-cij-om nje.

 

Rekla mi je

s namerom

na hartiji

o preživljavanju

zemljotresi – pustiš....

 

Telo armirano

čvrste pro-mene –

lom~im~se

LOTO kombinacija

ne zvoni.

 

Decembar seče sloj-Eve

krijem je na dnu fioke –

ova č-aura

se spušta i diže....

 

Na~nosi dave:

prašina, tišina;

sada sama biram dom

nasmešena s ne kim dru gim

pre-vozi stotinak kila tišine.

 

Možda bi~b-lio-te-karka

’kukavni cvilež’

pronicanje

možda i pro~govori

o vlasnicima i adresama.

 

This is ~ spinning

This is ~ inload-reading

Small ugliness ~ mediocrity

Terrible things ~ you say I am ~

≈≈≈≈≈≈≈≈~√~≈≈≈≈≈≈≈≈≈≈≈≈

≈≈≈≈≈≈≈≈svi~~~~~~~

~~~~~obično

~~~~ćute

u ambis.

_______________________

 

14.55h – 15.02h

05.12.2020.

subota

(West Drayton, Greater London)

[inspiracija i cut-up-mix poezije:

Ana Ristović & Eugeniusz Tkaczyszyn-Dycki & Hera Lindsay Bird]

________________________________________________________________________

sötvattentårar

 

limunada popunjava šupljine

u ponoć mojih 6 minuta

za vremensku literaturu

početak novog nivoa

bolnički marina department ili minutizam je umetnost

koja govori

o govoru tela

o umetnosti mog života sa C vitaminom

za biobibliografiju

um govori: usudi se da osećaš

neka padaju niz obraze

previše umoran za spavanje

agencija ’plava strela’ u prevodu sa engleskog

u kojoj sam zaposlen

šalje me da čistim govna

minut spavanja

minut brisanja

minut ćutanja

minut ćutanja

minut ćutanja

minut čekanja

minut čekanja

minut odluke

da navedem svoju komplentnu bio-bibliografiju.

 

______________________

 

00.11h – 00.16h

06.12.2020.

nedelja

(West Drayton, na krevetu, u sobi novog doma)

[spiritualna inspiracija poezija Judite Šalgo

& pesma, naslov, od Loreen, sa švedskog – ’slatkovodne suze’]

 

Heathrow Villages (2020)

U fazonu "pazi šta pišeš"

SrBski Chun-Li

Somehow I knew you just find me

I thought you’re smarter than that

Strategically designed architecture,

                      architecture that only I have the pinkprint for

Never the less, you took the bait

And oh, I get it

You paintin’ me to be the bad guy

Možeš kupiti kesu za povraćanje ako ti je muka, Sonja

Možeš sakupiti 65.000 požutelih protestanata

                                      čim odeš na godišnji, Jasmina

Možeš paziti da ne upotrebiš šešeljevsku terminologiju, Aljoša

I come alive, I,  I’m always stay high

Designer thigh highs

It’s my lifestyle

Kaže fikus 401, nema iseljavanja

Kaže fikus 1, živimo 46 miliona puta bolje

Kaže fikus milion i 101, ne koristi Šešeljeve izraze

                                    ili budi svestan njihovog značenja

Kaže fikus 4 miliona i 500, koristiš Vučićevu retoriku i bićeš

                                  koristan na sledećim izborima

Kaže fikus 3 miliona i 70, Vladimire pazi šta pišeš

                                                 i objavljuješ

I been on, bitch you been dosmanlijski con

Bentley tints on, Fendi prints on

Ay yo I been North, Laura been Croft

Plates say ’Chun-Li’ drop the Benz off

Možeš okrenuti čmar i gaće požutele od dosmanlijske demokracije

                                                                   sranja i pišanja

Možeš skakati iz mreže u mrežu retoričkih okvira

                                          otpadaka sa smetlišta istorije

Žuto je trulo, korodiralo je kao i srBsko tzv. srce

Kažeš, pričaj srBski, ćirilica brate –

Truliš na rate, srce ti je puno razgrađenih hamburgera

You play checkers, couldn’t beat me playin’ chess

Kažeš, razbijaćeš glave ako postanemo k’o Francuzi

Ali tvoj android voli da se guzi

Žuto, samo žuto – back seats bitch, fuck the gossip

Bitch it’s King Kong, yes it’s King Kong

Chinese ink on, Siamese links on

Call me 2 Chainz, name go ding dong

So they can get on their fuckin’ keyboards

                               and make me, the bad guy

Samo srBski, samo srBski, malo ruski, patriotski

Najbolje kineski, lezbijski

Now I’m about to turn around and beat my chest

Pesnici poput mene, potrebni su

Bitch it’s King Kong

I mean I been Storm, X-Men been formed

Tanjiri govore, radnici-robovi se traže, kosti naci M. Draže

Rehabilitacija kvislinga been on, bitch you been con

Na svojoj tastaturi otkucaj jebeno Chun-Li, lošim me napravi

I’m my Kingdom, yes Miss Bitch yellow con

I been on, city light prints won’t gone

Slušaj nadalje srBski-kineski sa ekrana, it’s been yellowishly on

______________________________________________

≈ 17.53 h – 18.40 h

27.12.2019.

petak

(Sombor, Café SG Priča)

[kurziv na engleskom Nicki Minaj – ’Chun-li’]

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Herta priča svom Nerudi

Herta priča svom Nerudi: - Moja poezija je

                                                 zaključana

imam 40 i kusur godina, a osećam da imam 20

pakuju me u razne kalupe

pijem lekove i alkohol

znam da ne bih smela jer to uništava

ali, ja ne znam drugačije

                           i idem, idem dalje

ulazim sve dublje i onda više ne znam

                         ko sam bila.

_____________________________________

21.41 h – 22.45 h

27.12.2019.

petak

[Studio Vincent, Sombor, Poeziodrom #4]

Summertime sadness (III) i / ili 5 pesama

Razmišljao sam o uvodu, ali onda su reči same potekle i nastala je jedna socijalna pesma. Razmišljanje o današnjem danu i jučerašnjoj večeri. Ne znam kako da tumačim nastale promene. Možda sam u fazi pada motivacije. Možda mi je zapravo previše ove situacije, ovakvog života. I iako ponekad delujem sasvim zadovoljno i sposobno da se nosim sa izazovima situacije, moj karakter i temperament dovode do fizičkih promena koje ukazuju da nije sve tako sjajno. Prva pesma u ovom nizu je ona koja je danas nastala direktno unosom na blog. Ostale su iz različitih perioda poređane po godini nastanka, da bih zaključio ovaj 'ciklus' sa pesmom iz 2019. godine.

Naizgled sve je isto ili možda i bolje, ali suštinski je gore. Zapravo, ako je isto kao ranije, onda je zapravo lošije u ovom trenutku. Nedavno stvorena neizvesnost oko mojeg ostanka u radnom odnosu (na crno preko države) dovela je do mnogih dilema. Stres je doveo do toga da sam za nekoliko nedelja osedeo još više. Prvi put ovakva drastična promena se dogodila 2016. / 2017. godine, u jesen nakon jednog od najbrutalnijih napada na mene i nakon zime provedene u radu u call centru gde sam svakodnevno trpeo poniženja, uvrede, ucene i pretnje otkazom. Ovaj nedavni stres je drugi veliki u ovoj godini. I nije zapravo nimalo čudno što se isto ponavlja tri godine kasnije. Početkom godine sam pretrpeo napad tokom kojeg mi je čak prećeno smrću, a onda opet nesigurnost u vezi sa poslom..... 

Preživljavanje u neo-kapitalizmu se nastavlja......

u Subotici, u 20.57 h

13. jula 2019.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Propadanje

Konstatovao sam da sam osedeo, udebljao sam se poput neke sredovečne žene

prijatelj je primetio moje propadanje

jedan prijatelj, pa drugi –

polako se primećuje rashodovano telo, oklop

još se jedino mozak opire

ugrušcima, aneurizmama, čvorovima koji pritiskaju vitalne centre

i nemam objašnjenje

sem da je sled nedavnih događaja ubrzao proces

koji se odvija godinama unazad

sedim na podu razmišljajući u mestu inspiracije

oblaci su sivi i teški

život na ivici se nastavlja

plivam ukoliko je moguće otvorene lobanje

da li je kraj blizu?

stadijum postaje očigledniji

sa pogledom na horizont sa visine letnjih ptica u letu.

________________________

20.31 – 20.37

13. juli 2019.

subota

(Szabadka / Subotica)

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Dok okrećem pedale

Bezlično je dok se topi belo

sliva se niz obraze i šake

točkovi se okreću

vozim i polazim

a prolazim do zaborava

Stope u belom i slova smera

New York ili beton predgrađa

sivo-bela šema

smeši se sa okna

dok pogled se baca

U svetu snova i ta mogućnost postoji

negde ispod pokrivača

belog kao belo na krovovima

kao belo u očnim dupljama

kao belo u lobanji

kao belo kada pogled pada

na teme iznad neona

uglavljenih u srž betona

_________________________

28.12.2009.

21.54 h  – 22.00 h

ponedeljak

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Vožnja sivom kucavicom

Nema takvog dana dok ne popucam po šavovima

Ili propucam po venama i arterijama

Ako frižider bude glavna nagrada

U auri mraka na stejdžu od kamenčića

Ili jednostavnije šljunka

Na obali neiskristalisanoj sa odsjajima nijansi

Zvuk mola se čuje sa niskim tonovima

I fijuk na točkovima sa burekom i voćnim jogurtom

U plastičnoj kesi za poneti

Sa bodljama spašeno stablo kaktusa

Od namera gomile sa tastaturama na stolu

U tami film se okreće scena po scena kreće

Tam-tam odzvanja niz klikova

Da li je to dosada ili potreba usahlih tripova

Ili rifova što ponekad se čuju

Igra je gotova ili nije ni počela jer starta nema

Kao intenzivna hidratantna krema

Koju koža sa lakoćom upija

Dekoncentracija od mase informacija

Jeftinog zadovoljenja niskih pobuda

Ili prethodnice osećanja skrivenih u oblaku prašine

Prekrivaču za sline i kamuflaži za sedišta

Sa ornamentima i slikama stakla vitrine ili prozora

Oronule zgrade ljudske fasade

____________________________

25.10.2010.

3.58 pm – 4.11 pm

ponedeljak

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

u što se sve ovo pretvara

volim kada dođeš poslije a ja od poslije

bez ustezanja pijemo pijemo pivo i rakiju

tranzistor je uključen što ukazuje na to

da u ovoj zemlji nema dobrog života

mogu jasno čuti nepristrasan pregled situacije

korake i vidjeti ono što mi se urezalo u pamćenje

u što se sve ovo pretvara.

_____________________

8.19 pm – 8.24 pm

utorak

29.08.2017.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ubistvo u Subotičkoj peščari

Životinje su se gušile

ostali su samo rogovi i tela srna

izgorela su krila i gnezda

endemske biljke

počinioci nepoznati

na zgarištu

to je svakodnevica kada otvorim prozor

u večernjim satima čuju se udarci o zidove

šamari

Voland i ja se gledamo kroz staklo

hvatam telefon

ali onda odustajem

organi zaštite me nikada nisu zaštitili

od krikova što vitlaju ulicama

od kontuzije jagodične kosti

potresa mozga i slomljenih naočara

od povraćanja i jakog bola u predelu abdomena

od pljuvanja

i ’jebanja’ majke mađarske

zariven u duge pramenove i prepušten patnji

stiskao sam telefon

Voland je uporno poručivao pogledima –

gladan sam!

____________________

9.58 h – 10.06 h

23. mart 2019.

subota

[*Voland – kornjača ljubimac]

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
/autor pesama i fotografija Vladimir Vladda Milojković/