tears dry on their own

Transient weight between cerebellums

 

Yesterday, rocking on the bus, I vomited the contents of my only meal

The engine failure in gray mass looks through the windshield

My position was too politically "incorrect"

 

The question is how the female seagull is said in English in just one word

Because a female seagull is not the same as a seagull, if we are guided by gender-sensitive language

 

She is sitting on the boards of an unknown pier

Dressed in black, as always, looking somewhere

Far outside towards me

 

When I wake up in the morning with a transient weight between cerebellums

In a figurative sense, it is difficult to explain the mechanical maneuvering in the bus

 

Steps with the dog on the podium

Elderly people with incises on their faces

I would stand by waiting for tears dry on their own

 

________________________________________

 

11.54 h – 12.02 h

01/01/22

Saturday

(West London)

Hazardous material

Virus type alpha, beta, gamma, delta, epsilon

perhaps theta vaccine doses first, second, third, tenth

locked, socially distanced

pushed into the dead man's sweat from the next room

people do not wash their hands after a small urination

have full trash cans:

forced masks in the service of toiling for misery

blackmailed for injecting pharmacoconcentrates in the service of profit –

trying not to scream

wake me when it’s over

it’s killing you for sure

wake me when it’s over

I have a spider in the corner of the window

he greets me

we look at each other

above worlds and buds

above the room leaves

"you have to wear a face covering

over the nose and mouth of all times,

unless you are exempt " –

those deep pockets

which put you like a screw in machinery

money production

they say healthy – you will die if you inhale the freshness of the air

unless you are exempt

they say oppress yourself – pay your own captivity for 14 days

unless you are exempt

they say punish yourself, exploit yourself

unless you are exempt –

trying to exist

it hasn’t killed you, yet

it’s eating you like cancer

it’s killing you for sure

On wheels the muscles twitch on the floor

an hour in the morning

joint pain:

but they cannot kill my spirit

but you cannot take my spirit –

watch the rain drop

entrapped inside a dream

wake me when it’s over.

________________________

11.20 pm completed & 07.10 am edited

11/17/2021 & 11/18/2021

Wednesday - Thursday

(West London)

[Italic – The Cranberries “Wake Me When It’s Over”]

U susret rodnom gradu

 

O staklu, o ogradi, o zidovima

 

Vozim bicikl od davnina kući

gazim suve leševe mrtvih stonoga

na plavim izrezima tepiha

ispred wc-a:

ne zaboraviti povući vodu

obrisati prašinu

odbaciti ničim izazvane nesporazume

o tobožnjim vlasništvom nad rečima i jezikom

oranžada i cut-up prelazi u black-out –

crno pred očima

 

Ne, ti nisi ta osoba

iako sam imao drugačiji utisak pre odrastanja

talasi koji se miču stoje oko metle

njima bi trebalo brnjicu na njušku

Vindišova žena odnosi metlu u šupu

„Bila je poštarka“, kaže.

„Podrigivala je i smrdela.......“

na nivo obdaništa moždane razvijenosti

u kupatilu idem za šinama

sa šlemom

ograda se završava dok prilazim

iz slivnika ka lavabou sredstvima za dezinfekciju.

 

_______________________________________

 

11.26h – 11.34h

četvrtak

03.06.2021.

(West London; Svetski dan bicikala & biciklista)

[tokom priprema za posetu Szabadki]

[kurziv – Herta Müller]

Zimski DADA Cut-Up

 

šah – mat

 

mesto za pad

kratko

previše da se suprotstavi

crno i belo

varljive visine

gde će sleteti?

oblaci nisu marili

lica u kalup tela – sva ista

brojevi

ubrzanje

crno polje

beton

ako ništa –

smrt pod uslovima

u jednoličnoj masi

do jutra

u venama čovečanstva – kraj!

rukav radoznalog oka

imaće publiku.

________________________

 

1.27 h – 1.34h

15.01.2021.

petak

(West Drayton, Covid-19 izolacija)

[Cut-up pesme sa interneta]

tri dana poezije

Weston Walk

J. je ostala da jede govna

u engleskoj Bačkoj Topoli

noću bez noktiju na nogama

isfrustrirane spodobe

u odabranoj mizeriji sopstvenog života

podižu štednjake i frižidere

žderu svaki oblik empatije i ljudskosti;

i pitam se, zašto uopšte

o njima razmišljam -

bezvredni & beznačajni su!

Na stazi od žute zemlje

između travnjaka i drvoreda

čuju se ptice

u svojim kavezima pod vedrim nebom

sedim na panju

gledam u žbunje

dah se može opipati

tratinčice u cvatu

crvendaći i nemušti jezik albatrosa

u daljini,

treba zašiti dugmad na kaputu.

_______________________________

12.19h -12.23h

25.12.2020.

petak

(Weston Walk)

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Christmas wishes

Vi, što visite

hleb će mi ispariti

na dan poezije

skriveni mrežom usamljenosti

i gorčine automatski

svaka kost Adamovog rebra

među policama

Ljudska lica iza staklenog rafa

u supermarketu

i ispred, na kartonu

za recikliranje

gledajte; možda ćete se setiti

prošlosti mesa

Moći ću da preživim

samo unapred pijan

jer vi, zarobljenici novca

neopevani kečap kanalizacije

u otklopljenoj WC-šolji

za jutarnje kafe i čajeve

stranite i uporedite tugu tog WC-a

za napuštenim bideom

(ako postoji)

Želim samo

da me ne odvuku mrtve reke

vaših usranih životartenja

jer niste stalni

kao nužda u tečnom stanju

ili toalet papir

destilovani kao fabričke greške

serete, Vi, ovčice ovekovečene

Uplašio sam se jutra:

kada otvorim oči

susrešću bezličnu zgradu

početak i kraj se spajaju

i to je to.

______________________________

20.56h -21.05h

subota

(West Drayton, London Borough of Hillingdon)

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Mislilac

Pred kraj života ostao je bez finansija

umro je kao beskućnik

a njegova dela u toplim stanovima - tuđim

preminuo je od smrzavanja 1917.

ispod desnog oka

nije ni poezija ni slikarstvo

već pravac tipografske stranice umiranja

dadaistički ređanje slika pesnika

reči po belom papiru

kao pogrešne kajsije -

otkaz

svrstavanje sa tzv autošovinizmom

poput remena oko vrata

stikera koji se lepi

dok su tuđe, smrdljive stidne dlake

spavale ušuškane pored toplog radijatora

_________________________________ 

12.31h - 12.36h

(za Auguste-a Rodin-a)

nedelja

27.12.2020.

(West Drayton)

Judita, Ana, Eugeniusz, Hera, Black-Out.......

 

Jednom, ambis, u zgradi

 

Tri pse-Ta

5 telefonskih ime-nika

konstrukci-je ruše-ne

odlučnošću

prija-telja.

 

Ži-vele jed-nom

u zgradi

iz pamćenja

temelj u oblac-ima

ten~den-cij-om nje.

 

Rekla mi je

s namerom

na hartiji

o preživljavanju

zemljotresi – pustiš....

 

Telo armirano

čvrste pro-mene –

lom~im~se

LOTO kombinacija

ne zvoni.

 

Decembar seče sloj-Eve

krijem je na dnu fioke –

ova č-aura

se spušta i diže....

 

Na~nosi dave:

prašina, tišina;

sada sama biram dom

nasmešena s ne kim dru gim

pre-vozi stotinak kila tišine.

 

Možda bi~b-lio-te-karka

’kukavni cvilež’

pronicanje

možda i pro~govori

o vlasnicima i adresama.

 

This is ~ spinning

This is ~ inload-reading

Small ugliness ~ mediocrity

Terrible things ~ you say I am ~

≈≈≈≈≈≈≈≈~√~≈≈≈≈≈≈≈≈≈≈≈≈

≈≈≈≈≈≈≈≈svi~~~~~~~

~~~~~obično

~~~~ćute

u ambis.

_______________________

 

14.55h – 15.02h

05.12.2020.

subota

(West Drayton, Greater London)

[inspiracija i cut-up-mix poezije:

Ana Ristović & Eugeniusz Tkaczyszyn-Dycki & Hera Lindsay Bird]

________________________________________________________________________

sötvattentårar

 

limunada popunjava šupljine

u ponoć mojih 6 minuta

za vremensku literaturu

početak novog nivoa

bolnički marina department ili minutizam je umetnost

koja govori

o govoru tela

o umetnosti mog života sa C vitaminom

za biobibliografiju

um govori: usudi se da osećaš

neka padaju niz obraze

previše umoran za spavanje

agencija ’plava strela’ u prevodu sa engleskog

u kojoj sam zaposlen

šalje me da čistim govna

minut spavanja

minut brisanja

minut ćutanja

minut ćutanja

minut ćutanja

minut čekanja

minut čekanja

minut odluke

da navedem svoju komplentnu bio-bibliografiju.

 

______________________

 

00.11h – 00.16h

06.12.2020.

nedelja

(West Drayton, na krevetu, u sobi novog doma)

[spiritualna inspiracija poezija Judite Šalgo

& pesma, naslov, od Loreen, sa švedskog – ’slatkovodne suze’]

 

Heathrow Villages (2020)