Edicija nova poezija:

Priča o djevojci koju su usput napustile sve prijateljice i prijatelji

 

Szeretem a madarakat.

Šušti lišće.

Šapat mogućih drama.

Eho raste.

Kao šampon za odrasle sa ukusom banane.

Niko nije čuo Zvezdanu kako izgovara “budi dobro”.

Uvjeravam sebe jer znam da ona i dalje postoji u dubini

                                    svojih nebo-plavih očiju.

Odatle izlaze rečenice.

Svi nedorečeni razgovori postaju dorečeni.

Ja je čujem.

Vidim je.

I svi neboderi i sve sivo i crno iz prošlih septičkih jama.

Vidim djevojčicu, vidim djevojku koju poznajem odavno.

Vidim djetinjstvo.

Neukrotivi dah mogućnosti.

Grizem usne.

Nema nikakvih granica.

Kao jutarnja magla ispod sivih londonskih oblaka.

I ta djevojčica/djevojka koja i dalje živi u dubini punog mjeseca.

U otvorenoj šutnji pokretanja vratova živih koji je poznaju;

koji se udaljavaju, vezujući svoja tijela celuloidnom vrpcom ‘drugarstva’.

 

----------------------------------------------------------------------------------------------

 

17.55 h – 18.10h

01. 10. 2023.

nedjelja

/Stockley Golf-Court/

(mojoj sestri Zvezdani)

 

the horror of drifting

 

it's not a film

I simply collapsed

on the ground

offering a sacrifice - self

all the balance is reflected in that

every day at the same time - the matrix

every morning you pour water from a plastic bottle

as the meaning of existence

that water in the glass is a sacrifice

innocence, chastity, a childlike character in reflection

a maid in this bourgeois society

pink-happy suitability

smile! - they say

that is why we indulge in immense suffering

I don't have a home - I realized

maybe too late?

a strong wind today is hitting the face

the slaps are stringing

I hide behind potted flowers in an advanced depression

yes, it's simple

the bus with the first floor more and more often, the reddish one

knot with breathing apparatus completely mechanical

parting rolls like a word

at dawn

ordinary words are pronounced in an unstable place

their right to imbalance

I walk on the edge

 

_____________________________

 

19.58 h – 20.09 h

February 18^th 2022

Friday

/West Drayton, Hillingdon County of London/

toxic people & poison pens

 

Kada on postaje lični pratilac

 

Pojedinci su nekada tvrdili da su videli Hertu

kako na stolu u maloj birtiji u Berlinu

reže reči i slova iz dnevnih novina

kako pušta mačke na parkingu

i stavlja ih u neke fascikle ili fioke sa hartijom

život kakav smo poznavali razvukao se

prelomljen i premali postao je gubitak

a taj jad, mali čovek gurnuo je u svom ogorčenju

koje u ovim uslovima svakako propada

kada sam mu to rekao, u prenesenom značenju naravno

odlučio je prohisterisati u pokušaju da odbrani

opušak kolaboracionizma, bačene istrošene cigarete ili gomile snickers omota na stanici

nekad bi započinjao neke diskusije iz kojih

bi u otrcanom ogledalu uvek bio ovaj vladar –

psećoglavi kralj

kao kad je Čaušesku bio živ negirajući proces razvoja

tišina često hoda ovih dana

kao gonioc

opreznih pokreta;

na početku nekog novog života uvek se zahteva hod kroz blato.

 

______________________________________

 

13.18h – 13.16h

8. septembar 2020.

utorak

(Whitley Wood, Recreation Ground, Reading)