Monday 22 February 2021

in memoriam szabadka

 

vagoni su se nizali s torbom na ramenima

 

novi dispanzer za obitavanje niče.

krem žuta boja. nijansa kanalizacionog sadržaja.

virtualno, takozvani miris se ne oseti.

sravnjivanje korenja sa zemljom u najavi.

posmatram čamce i talase Grand Union kanala.

bez potrebe da promenim mesto ili položaj.

čekam da osetim zadovoljstvo postojanja.

sunce se promalja kroz zastore, mami da ih uvežem u dve viseće kićanke.

čistim tanjire za vodu biljaka što love insekte.

sada sam u sobi, sa planom da sednem na točkove.

da se otkotrljam.

novi dispanzer, u starom jezgru grada u kojem sam rođen živeo, nikao je.

zrači mimikrivnim bojama. to su one koje koriste na psihijatriji.

tamo gde se zidovi ljušte od vlage.

tamo gde demencija traži svoj krevet.

tamo gde toaleti nemaju vrata.

tamo gde ruke sa ostacima povraćene supe miluju teme.

tamo gde krevet ostaje na hodniku.

tamo gde niko ne dolazi.

tamo gde te samo gurnu.

tamo, tamo je ta nova bolnica.

da preobrazi rodno mesto u budući Bangladeš.

 

_______________________

13.54h – 14.00h

20.02.2021.

subota

(West Drayton)

[In Memoriam Szabadka]