Priča o djevojci koju su usput napustile sve prijateljice i prijatelji
Šušti lišće.
Šapat mogućih drama.
Eho raste.
Kao šampon za odrasle sa
ukusom banane.
Niko nije čuo Zvezdanu kako
izgovara “budi dobro”.
Uvjeravam sebe jer
znam da ona i dalje postoji u dubini
svojih
nebo-plavih očiju.
Odatle izlaze
rečenice.
Svi nedorečeni
razgovori postaju dorečeni.
Ja je čujem.
Vidim je.
I svi neboderi i sve
sivo i crno iz prošlih septičkih jama.
Vidim djevojčicu,
vidim djevojku koju poznajem odavno.
Vidim djetinjstvo.
Neukrotivi dah
mogućnosti.
Grizem usne.
Nema nikakvih granica.
Kao jutarnja magla
ispod sivih londonskih oblaka.
I ta
djevojčica/djevojka koja i dalje živi u dubini punog mjeseca.
U otvorenoj šutnji pokretanja
vratova živih koji je poznaju;
koji se udaljavaju, vezujući
svoja tijela celuloidnom vrpcom ‘drugarstva’.
----------------------------------------------------------------------------------------------
17.55 h – 18.10h
01. 10. 2023.
nedjelja
/Stockley Golf-Court/
No comments:
Post a Comment