Na tirkiznim valovima
/Svetlani
Jakša/
U pauzama
jecaja prosute kose
Dotakla si
dubine ogledala duše
Istisnula smeće
nepostojećeg tramvaja
Rodnog nam
grada
Očistit ću
ljudski otpad
Ubaciti sve u
kontejner na parkingu
Možeš sa mnom
držati dah
Kao osobno
ohrabrenje
Koraci teški
Jer živimo u
ravnodušnosti svijeta
Nakupini
kolektivnog zaborava
Plastičnosti
ljudskosti
Osunčana jesen
ubrizgava boje
Brišem maglu
zaključanosti
Puštam vlažni
treptaj da teče u oslobođenosti
U poljima crvenih bulki i hajdučkih
trava
Na valovima Jezera s kricima
crnoglavih galebova
U mreškanju tirkiznih valova
Dok iskoraknula si u bijelom mantilu
hodnikom
Zaboravljam anegdotu Nietzscheovog
sloma
Susret sopstvenog mraka sa samim
sobom
U točki saznanja o oporavku želim
živjeti
U mogućnosti raširenih krila da
ponovo uznesu ljubav
Maksimumom jata da lete iznad neba i
oblaka
Iznad krovova piktoreksno-sivih
pejzaža naših rodnih
Gdje nada o bivstvovanju obitava i
diše
11.55am – 12.08pm (londonsko
vrijeme)
19.09.2024.
četvrtak
/Palić, Ženski Štrand/
{*Garavi Sokak* – Inđija ,2024)
_________________________________________________________
Kad zemlju negde nebeski kamen
budi*
Napijen i nesvestan nosi me Mesec
Briše sve tragove
Čini se da se mičem
Zajedno sečemo vene uzduž – horzontalno
Kao ravnica u udubljenju boje krvi
Puna životnog blata, provalnih tragova
Aušvic je tamo negde, ostaje žut
Jedan talas sa kamenjem u džepu
U mislima oslobođenim
Osmeh je saučešće
Gasim se
Gasim se
Gasi me
Oči u oči misli saučešća
Ljubičasto je što bezrečno šapuće:
Pssssstttttt!!!
_______________________________________
Napijen i nesvestan nosi me Mesec
Briše sve tragove
Čini se da se mičem
Zajedno sečemo vene uzduž – horzontalno
Kao ravnica u udubljenju boje krvi
Puna životnog blata, provalnih tragova
Aušvic je tamo negde, ostaje žut
Jedan talas sa kamenjem u džepu
U mislima oslobođenim
Osmeh je saučešće
Gasim se
Gasim se
Gasi me
Oči u oči misli saučešća
Ljubičasto je što bezrečno šapuće:
Pssssstttttt!!!
_______________________________________
11.53h
22. maj 2024.
/*naslov – stih Osipa Mandeljštama/
{Opšta bolnica Subotica
Čekaonica psihijatrije,
odeljenje T}22. maj 2024.
/*naslov – stih Osipa Mandeljštama/
{Opšta bolnica Subotica
(*Fantom Slobode* - Zagreb, 2025)
_______________________________________________________________________________
Jednom će i njen mjesec zasjati
{najdražoj sestri Zvezdani}
Moju sestru ne posjećuju ni ptice;
one dolaze na moj prozor
iako nisam tamo.
Jednom na mjesecu netko joj piše
(ja valjda imam sve što mi treba).
Mama po običaju kuha,
rasporedi 250 dinara na više dana.
Život je baš "fin":
sestra bez riječi sjedi i gleda kroz
prozor;
visoka lokalna bolnica dominira.
Moja sestra je baš superčudna djevojka
sa nekog drugog svijeta;
svi je šetaju okolo, ali bez ljubavi.
U 9.99 ujutro ona ustaje:
Možda nema misli?
Svakog puta kada se vidimo plače,
iz straha da ću je u bijelome svijetu zauvijek zaboraviti.
Ő létezik, valángan. Menekülj önmagaból elől.
Belső bimbói még nem nyíltak kis le talán.
Csak talán én lehetek nekia tavasz. *
iz straha da ću je u bijelome svijetu zauvijek zaboraviti.
Ő létezik, valángan. Menekülj önmagaból elől.
Belső bimbói még nem nyíltak kis le talán.
Csak talán én lehetek nekia tavasz. *
______________________________________
17.04.2024.
srijeda
{posljednji put u sobi broj 5,
Yiewsley}
/Alanis
Morissette - You Oughta Know Live (glazbena inspiracija)/
(djelomični cut-up pjesama Snježane Vračar Mihelač)
{Jasnin Sabornik Poezije Ljubavi 2024/2025}
stihovi
na
mađarskom
Vladimir
Vlad
Milojkovity:
*Ona postoji, stvarno. Bježi od sebe.
Možda joj se unutarnji pupoljci još
nisu otvorili.
Samo možda ja mogu biti njezino
proljeće.
_____________________________________________________________
monohromi monomi
monohromi u
šupljinama sklupčani
u tijelima securitate na vratima zvoni tri puta sa druge strane
krvarenje mjesečine
val nad koracima strahovi
u okvirima oblici crtani znakovima
monohromi mono hromi mono mi monomi hromi i mono i mi
valovi presjedaju sa sjedišta na sjedište
pomicajima
okružuju nebodere
dok osluškujem nestajanje zvoni tri puta
zvoni tri
zvoni ti
zvoniti
mono i mi
hromi
sklupčani
__________________________
1.17 am – 1.25
am
utorak
30.01.2018.
u tijelima securitate na vratima zvoni tri puta sa druge strane
krvarenje mjesečine
val nad koracima strahovi
u okvirima oblici crtani znakovima
monohromi mono hromi mono mi monomi hromi i mono i mi
valovi presjedaju sa sjedišta na sjedište
pomicajima
okružuju nebodere
dok osluškujem nestajanje zvoni tri puta
zvoni tri
zvoni ti
zvoniti
mono i mi
hromi
sklupčani
__________________________
utorak
30.01.2018.
(*Garavi Sokak* - Inđija, 2024.)
_________________________________________________________
oko nule
u
izlogu, u prolazu, odsečene ruke i noge
spuštena metalna zavesa do pola
skoro sasvim do dna
zgrčeni prsti kao nakon višenedeljnog pranja posuđa
više ruke i šake nego noge
neprimetno sobni pauci pletu mreže
spuštena metalna zavesa do pola
skoro sasvim do dna
zgrčeni prsti kao nakon višenedeljnog pranja posuđa
više ruke i šake nego noge
neprimetno sobni pauci pletu mreže
za hvatanje
čestica prašine
hodaju
živi a mrtvi
sve manje sposobni da budu pravo JA
– što ideš stariji sve ćeš manje stvarati – kaže
elicea i belbien = escitalopram i zolpidem plus diazepam
drugi i treći zabranjeni – prohibited
sve manje sposobni da budu pravo JA
– što ideš stariji sve ćeš manje stvarati – kaže
elicea i belbien = escitalopram i zolpidem plus diazepam
drugi i treći zabranjeni – prohibited
sasvim odlučno uranjam u kanalizacione odvode
u kolotečinu otpadaka
u slivnike
uglavnom nepojeden poridž i
jacket-potato
na računu oko nule
i misli o lažnim prijateljstvima
dojučerašnjih poklon-primalaca
koja se rađaju kao rojevi i jata
parazitskih insekata koji se hrane isisavajući srž
a onda umiru usled kratkotrajnosti disanja
minut spavanja
minut čekanja
minut alarma
minut odluke
svaki dostojan tako vrsnih takmičara
u ovom slučaju vrednih oko 10 funti po satu rintanja
__________________________________________
03.38 h – 03.46 h
28. septembar 2021.
utorak
(Beogradski Krug Kredom 2025.)
No comments:
Post a Comment