Klein-plava u dubini očiju moje majke
ponekad gubim snove detinjstva
na dlanovima ostavljam ih
prelazim put razmišljanja
nad glavom sivi oblak
plava misao kotrlja se
lavirintom zvezdanog ambisa
zenice se šire
polja nedovršenih snova
spavaju grleći to crnilo
i dalje jača od erupcija
vulkana sumornosti
sklupčana na posebnom mestu –
voljena
čitajući u potaji sve
zaključane suze
stihove zaboravljene na
jastuku
obgrli me čvrsto, iskreno,
nežno, kišom ljubavi
na njenim dlanovima leže sva
rasuta zrna prašine
nedovršenih snova detinjih i
onih što skrivaju se u stvarnosti
sadašnjeg trenutka sa dna
gazim lišće odvažno,
stidljivo, iz oblaka kaplje zrak
na pločniku života noseći
zenicu plavog oka
nekog dalekog šapata, a ipak
bliskog
grleći to crnilo ogrnuto Klein-plavom
tu tamu dubine duše moje majke
___________________________________
26.11.2023.
14.54h – 15.08h
nedelja
/Yiewsley, soba 5/
{nagrada – ’Prvo Slovo Subotice 2024’}
No comments:
Post a Comment