Poem for a day / P(j)esma na dan

Besposleni parazit

Ne radim. Nisam siguran da li ću ikada. Da li uopće želim da se upregnem u kočije kapitalizma.

Prema historijskim podacima i svjedočanstvima, rad još nije nikoga oslobodio.

Ili, možda, ipak, samo one koji su skončali zbog nedostatka kisika prije nego su iskopali sopstveni rov.

Specijalna inteligencija, ako postoji, nije mi jača strana.

Nakon više mjeseci za ekranom, stičem utisak da mi se mozak sasušio.

Moždano i intelektualno stanje da se najlakše opisati kao rana demencija, odnosno "moždana izmaglica".

Posljednji rezultati krvne pretrage pokazuju sliku povišenog kolesterola i donjeg tlaka.

Prema novom Google-info, rezultati ukazuju na moguće postojanje unutarnjeg tumora i panike.

Kažu, u slučaju životne opasnosti pozvati hitnu pomoć. Pogotovu ukoliko osjećate bol u srcu.

Umjesto da se raspadam u logoru od devet do pet, plus na točkovima tamo i nazad.

Raspadam se na sjedištu lokalne kafane, gdje sam nakon veliok napora uspio dovući ruke i noge.

Postojanje glave više nije sasvim sigurno.

19.07h

18.05.2026.

ponedjeljak

(Three Tuns Pub, Uxbridge)

An idle parasite

I don't work. I'm not sure if I ever will. Do I even want to harness myself to the carriage of capitalism?

Before historical data and testimonies, work has not yet freed anyone.

Or, perhaps, after all, just one that they died of lack of oxygen before digging their own trench.

Special intelligence, if it exists, is not my forte.

After many months in front of the screen, I get the impression that my brain has dried up.

Perhaps the intellectual condition is best described as early dementia, that is, "brain fog".

The latest blood test results show a picture of elevated cholesterol and low blood pressure.

According to the new Google-info, the results indicate the possible existence of an internal tumor and panic.

They say, in case of danger to life, call an ambulance. Especially if you feel pain in your heart.

Instead of falling apart in a nine-to-five camp, plus on wheels there and back.

I collapse at the seat of a local pub, where after a great effort I managed to drag my arms and legs.

The existence of the head is no longer absolutely certain.

7:07 p.m

18.05.2026.

Monday

(Three Tuns Pub, Uxbridge)

Dan sa autizmom / A day with Autism

 

Dan sa autizmom

 

Zaboravio sam da je jučer bio svjetski dan osoba sa autizmom

Proveo sam ga tipično neautistično, sjedeći za stolom sa još dvije osobe

Novi prijatelji u novom svijetu, jer iz prošlosti niko nije preživeo sadašnjost u cjelosti

Telefon kasni poput mene, dostavlja poruke dan kasnije

Ostavlja vremenu priliku da detaljno prouči svako slovo i svaku glupost

Svaki otpadak, a njih je mnogo, kao broj divljih deponija u nastajanju

Iza svake stoji: amen, bolest, potencijalno izlečenje suplementima, pa opet amen i bog

I tako u krug do neba i nazad, u krevet, u praznu sobu prepunu stvari i poneke biljke

U tišinu koja govori dok zaboravljam riječi i gledam video-priče onih koji nemaju vremena

Oni koji bi imali trenutak za razbijanje tišine daleko su, preko amplituda crnoglavih galebova

Zaboravio sam kako izgleda ljubav, zaboravio sam kako izgleda disanje sa srećom

Zaboravio sam kako izgleda ustajanje sa svrhom, kako izgleda hodanje sa smislom

Zaboravio sam na dan koji je zaboravio mene iznedrivši brzi fiks za ćelije

 

12.56h  –  13.11h

03.04.2026.

Petak

(Uxbridge, London)

 

A Day with Autism

 

I forgot that yesterday was World Autism Awareness Day

I spent it in a typically non-autistic way, sitting at a table with two other people

New friends in a new world, because no one from the past has survived the present in its entirety

The phone is late like me, delivering messages a day later

Gives time the opportunity to study every letter and every nonsense in detail

Each piece of waste, and there are many of them, like the number of illegal landfills in the making

Behind each one is: amen, illness, potential cure with supplements, and again amen and god

And so in a circle to the sky and back, to bed, to an empty room full of things and the occasional plant

Into the silence that speaks while I forget the words and watch video stories of those who don't have time

Those who would have a moment to break the silence are far away, beyond the amplitude of black-headed gulls

I forgot what love looks like, I forgot what breathing with happiness looks like

I forgot what getting up with purpose looks like, what walking with meaning looks like

 

I forgot on a day that forgot me spawning a quick cell fix

 

12:56 p.m. – 1:11 p.m

04/03/2026.

Friday

(Uxbridge, London)

Nova pesma (za mamu i tetku)

Dan majki

Ustajanje sa ivice veliki je podvig
Bež plahte obavijaju stopala
Plafon se sastavlja u origami
Stranice Tove Ditlevsen se razvlače mesecima
Pogledi klize malim ekranom
Šake stežu veštačke iskre
Nečija polja, obroci, misli o sutra i juče, slike rodnog mesta -
Još jedna autentična zgrada za rušenje
'Ti si izabrao tako da živiš' - piše jedna mama
Sa ulične strane šušti ostrvska kiša
Uobičajeno jato oblaka kruži visinama
Osluškujem razgovore vrabaca i svraka
Nerazumljivi jezici u bojama dana
Ulepljene trepavice zatvaraju kapke
Još koji plamen dnevnog sna
Pri povratku u polusvest dočekujem težinu meseca
'Uvek se možeš vratiti kući, bez ičega' - piše druga mama
Srce se penje u jezik, misli vezane u čvor
Pitanje doma retoričko je kao dete u prsima koje umrlo nije
Iako svet nudi samo metastaze groblja
Kao svetlost drugačijeg broja

23.32h - 23.46h
15.03.2026.
nedelja
(Uxbridge, soba 2)
Autor: Milojkovity Vlad Vladimir