Friday 30 December 2016

Zbornik socijalne i angažovane poezije REZ (2016.)





Reaktor današnjice

Na današnji dan 1986. godine u 01.23 po moskovskom vremenu odjeknula je eksplozija koja je uništila četvrti reaktor.
Raznela je krov i poslala oblak radioaktivnog materijala koji se proširio izvan granica tadašnje zemlje, kontaminirajući veliki deo Evrope.
Nakon 30 godina nije utvrđen tačan broj mrtvih jer kontaminacija dolazi tiho i podmuklo.

Na današnji dan na lice mesta došla je policija (nakon izbora i objavljivanja rezultata) i odvela oko 20 azilanata (tamnije puti) u stanicu za prijavu.
Tačan broj azilanata kao i krajnji ishod njihovog zatvaranja nećemo (sa)znati.

Na današnji dan na lokaciji iz drugog svetskog rata, blizu glavnog grada (ili u njemu), na površini nekadašnjeg logora žive ljudi.
Njih oko 2500; jer nemaju drugi izbor osim (ekstremnog) siromaštva.

Na današnji dan kiša je prestala da pada. Granulo je sunce.
Kroz prozor petog sprata mogu da se vide udaljeni sivkasti oblaci. Težina vode ostaće nepoznata, pa čak i kada usled cepanja atoma i električnih naboja počne da pada i propada kroz pločnik.





15.00h – 15.19h
26.04.2016.
utorak


Autor:

Vladimir Milojković

...............................................





gola                                                                                                                                          sedišta
                                                                                   bez
                                                                      kose

               izgužvana                                                                                       rana
                                     
                                                                    se penje

zatvorenih                                                        →                                                               očiju

                                             šipke
                                                                                         ekrana

             ustajemo ←↔                                                                                          stajemo
                                          _ _ _ ∫   ↔→   ʅ    ͢      _   i - →↑
                                                                                                                    ┌↔┐
                                                                 plikovi                ritmično              rastžu
                                                                                   kolonije
                                                                      na                       samrti  




________________________________________
̴ 3.21 pm
24.10.2016.
subota
(Pisalište, NS)
autor:
Vladimir Milojković


Wednesday 16 November 2016

Ta-Taa: Huellkurven Issue 5 is out! - with contributions by:
AG Davis / Beat Unternaehrer / Brandstifter / Dganit Elyakim and Eran Hadas / die grenzlandreiter / differx / Dirk HuelsTrunk / donna kuhn / Fletcher Nightwine / Grzegorz Kielawski / GS Smith / Jacinta Lynch / John M. Bennett / Lilian Beidler / Martina Claussen / Michal Rataj, Jaromír Typlt / mIEKAL aND / Nia Davies / Sebastian Bradt / Tobias Reber / UQ (Unamunos Quorum) and Jaap Blonk / Vladimir Vladda Miloykovitch (Vladimir Milojković)
listen online as an LP or track by track,
read about the pieces and
download for free:
edited by Thomas Havlik, Jörg Piringer, Jörg Zemmler

Thursday 6 October 2016

Zatvor

Nema izlaza
    spuštene roletne
    hladni prsti na nogama
    razmišljnje o rešetkama
    prepreke sa intervjuima
    - gde ste rođeni?
         čime se bavite?
           gde živite?
Na stranom jeziku odzvanja
u mraku ispružena kolena
     podignute ruke
                          predaja!
                 gutam pljuvačku
                         gutam jutro
                             bez buđenja
                                mali princ ostaje
                                   između korica


8.58 am - 9.05 am
6.10.2016.
četvrtak
(u krevetu, tek probuđen)

Autor:
Vladimir Milojković

Sunday 11 September 2016

New Poetry


Veverica никад nije Ципирипи

Obračun nas čeka
Стефан Душан, цар Србљем, Грком и Арбанасом
Leševi pod zvonom i larve muva
Призрен није више српски
Avganistan, Sirija, Afrika i Iran kao putanje
Преко Нубије, Абисиније и Бета Израела
Bliski Istok kao svetlo pivo i ostaci pudinga
И друге красоте неисказане
Čučavac u Potoku
И Пут црне свиле
250 grama chillito crvene mase
Стоји гордо усправан пред Манасијом древном
Viteški udarci u glavu
И у мање часне делове тела
Handmade kostim od stidnih dlaka
Некажњено арчење наравних украса
Svinjski ostaci isečeni na krugove
Фаѕан је одувек био лисац
Lisac je oduvek bio ćuran
Veverica никад nije Ципирипи.

Anno Domini 2016-Sep-02, zavrшено 00 h 22’

==========================================


Cunt villa "Нежник"

Every day closer & closer
Tender apple of (L)e(a)ves's eyes
Love pie or (something) kitten
Darth Vadder or something bigger
Blue pages on daily basis
Sadness after Musical Silence
Source of melancholy
Yet, we are FREE(lance)
Big white ship on the promenade
A whispering of unexplained sadness
Waves of going home when king was alive
Късмет нямам(е)
Jó reggelt
Húsbolt
Köszönöm
Szeretlek (!!! ???? !!!)
Hello, Kitty
שמה שלי
Sign language
.-.----:-------
Big white unexplained king melancholic sadness
I don't smile but I can suck a dick (well)
Music from another place (physics ended)
I am out of Luck(y)
Strike over smoking
Smoking o'erstrike
Dead flower sinking deep
Love pies rising high
New name of yours vagina
MUSKELBERG squared to 823
Love is mental suicide
Tower in Trstenik with a gorgeous view
Transgender personality on the sunny square
No cock in immediate vicinity (nor view)
Glass room
Forbidden arms of strong fruit
Take me to Amsterdam, London, Berlin, Paris, New York
Trstenik is fa(i)r enough
Took me to Kraljevo, Kruševac and Belgrade
Je ne veux que des béquilles
The wheelchair
Одурни мопсови сербскога подријетла
Papamobil sa staklima protiv bakterija
Давид му није раван (на појединим разинама)
Ameno like a song
Кривине на оба три седишта
Uvučena vlaga
Извучене телесне текућине (бљак !)
Greetings to dead lake from live fish
Are you faster than my blade ?
On your knees !
U'r doing great
With yellow and orange things
Moreo'er, I realize, u smell of fish

Anno Domini 2016-Sep-09; 01h 40'-->02h 14'

======================================

Autori/Authors:

Milan Milošević & Vladimir Vladda Milojković

Wednesday 6 July 2016

Mučnina (bez sažaljenja)

16.16 h

Danas mi se povraća
u situaciji sa muzikom u
                                       ušima
dva bela kruga u razmacima
mučnina postaje najveća
crna rupa u odlivu mozgova
                        sa memorijama
popravka laptopova sa baterijama
ekrani govore
                       i sunce
u zemlji
                  u nju se ukopava
povraćam sa visine
samo sluz

16.19 h

6.7.2016.
sreda

autor:
Vladimir Milojković

Monday 25 April 2016

Sanjatorijum i druga poezija


CRNA KUĆA
Dok divlji jaganjci u krempiti slušaju šum starih tramvaja
naše se kože odriču mlijeka,
naše oči krvi,
dok divlji jaganjci...
beton drhti, žice elektrovoda
lome Beethovenov nakovanj
i oštro, sve je oštro i zauvijek
u tijelu krempite,
kroz koje prolazi žlica jezivo nježno.
Jezivi eho je kada premetneš slova
riječi "kamen" u "mekan"
i to je sve što znam.
*
Jezik je kičma kisika
i najljepše stvari može činiti zagasito.
Beethoven - bad oven
*
Lisnato tijesto podijelite na dva dijela,
ili više, kao državu,
i razvaljajte na pobrašnjenoj površini.
Svaku koru tijesta nabockajte vilicom,
jer svemu treba zraka prije vatre.
Od ukupne količine mlijeka odvojite,
ostatak stavite zatim dodajte, izmiksajte,
postepeno izmišljajte.
Kada zakuha smanjite vatru,
kad se zgusne, odmaknite se.
Kuhačom recite
snijeg, jagnje moje.
Pustite da se ohladi preko noći,
prije posluživanja obilno posuti šećerom u prahu,
da se ne vidi.

++++++++++++++++++++++

Kotači kofera paraju tišinu jutra kao papir. Ne znam ćemu toliko stvari. Tolika popunjenost vanjskoga da u određenom trenutku na sve moramo staviti kotače.                                                                     Uskoro ću biti među 12 nepoznatih, 12 literarnih majmuna... pretpostavljam da svi će složiti - Brad Pitt je odlično odigrao ulogu, ako se uopće spomene taj film. No Hollywood je uvijek tu, kao svaka mogućnost pada.                                                                                                                             Nadam se da netko će, s vremenom, raseliti taj prazan prostor, raseliti pomoćne kotače i stat na kraj sistemu.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Autor:
Alen Brlek

Friday 25 March 2016

Magija Signalizma

  • Signalizam (lat. signum – znak) je međunarodni neoavangardni književno-umetnički pokret, nastao u srpskoj kulturi sredinom šezdesetih, a pristalice na širem jugoslovenskom prostoru stekao je krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih godina. Počeci signalizma vezuju se za 1959, kada osnivač i teoretičar ovoga pokreta Miroljub Todorović počeo s eksperimentima u jeziku, uveren da nema revolucije u poeziji ukoliko se ona ne izvrši u njenom osnovnom medijumu — u jeziku.

opis knjige "MAGIJA SIGNALIZMA":                                                                  
Zbornik naučnih i umetničkih signalističkih radova. Deo biblioteke "Signal" osnovane 1970. od strane Miroljuba Todorovića. 
Izdavači: Everest Media (BG), Međunarodna kulturna mreža "Projekat Rastko".                                            

  • Read on Scribd mobile: iPhoneiPad and Android.                                   Copyright: Traditional Copyright: All rights reserved                                 Download as PDF, TXT or read online from Scribd                                 Download here

Tuesday 2 February 2016

100 Years Of DADA






Exhibition (Split, Croatia, January 2016) regarding to 100 years of DADA movement and my 3 art-works (visual poetry and collages) which are exhibited there.

Thursday 7 January 2016

Poezija kao socijalni slučaj

2.42 pm

Sa krajem godine došlo je i razmišljanje o smislu. U tom razmišljanju više nego ikad, u situaciji sve većeg beznađa, našla se i gotovo zaboravljena socijalna poezija odnosno poezija socijalne tematike. Zbornik poezije do zuba u vremenu iz 2014. odnosno predgovor koji je tim povodom priredila Ivana Maksić kao i same pesme uvrštene u zbornik, postavljaju pitanja koja ostaju utišana, ušuškana u krugove 'prijatelja i poznanika', istomišljenika. Odgovor postaje eho koji se sve slabije čuje.


"Borba se dešava samo tamo gde je ishod neizvestan, a u poeziji on kao da je postao izvestan, te je to polje iz kojeg je u velikoj meri prognana po­buna i borba. Ima li odvratnije stvari od činjenice da se pesnici u Srbiji gotovo svi lično poznaju, te je određena antologija ili zbornik (pesnika i pesnikinja) ujedno neretko antologija i zbor­nik (nečijih) prijatelja i poznanika. Da, neko će reći, elita je uvek predstavljala nekolicinu (pa i „elita“ danas u Srbiji), ali govorimo istovremeno o polju upisivanja ili eliminisanja iz ne­ke (ipak, šire) poetske ili književne prizme/ preseka. Ta jednom ustanovljena „manjina“, potpuno je indiferentna na činjenicu da su njihovi čitaoci takođe mahom poznanici i prijatelji (istog kruga), a time se upravo vrši reprodukovanje i održavanje jed­nog te istog poretka i stanja stvari. Nestajanje „rizika“ (usko povezano i sa filozofijom tržišta) vrlo je opasna stvar u knji­ževnosti."


Upravo zbog toga, iz razmišljanja o kraju godine i mogućnosti novog, drugog početka a ne konačnog kraja i definitivnog sunovrata, osim novih tekstova i stihova socijalne (i druge) tematike proizašla je i potreba za podsećanjem na proleće 2014. kada je ovaj zbornik izašao iz štampe i kada su, možda, ti glasovi odzvonili malo jače, šireći volumen i izvan krugova u kojima je borba postala izvesna. Time je bar na trenutak ubrizgana doza neizvesnosti, kao nada da može biti drugačije ali bolje. Da li će eho konačno odzvoniti, označavajući početak kraja ili je borba kao takva ipak moguća u nekim realnim okvirima ostaje da se vidi. Bar do kraja ove, nove godine kada u jeku blještavila  sa vatrometom ponovo budemo sumirali ostvareno i mogućnosti, gde idemo, zašto idemo i ima li sve to nekog smisla ili je sav sjaj samo cover za blato i mulj onoga što sve više liči na Aušvic 21. veka.


3.07 pm


u Subotici

Vladimir Milojković