Majko.....
Majko, bolje da nisi rodila...
Na crnoj zemlji,
u žabljem kriku da si poljubila kamen,
grlila trsku, negovala cveće,
grejala krila svojim krilom,
da si udahnula život šašu svojeg stiha...
Umesto da plačeš, razdvojena obalama;
umesto da stojiš sama deleći tišinu
i komade hleba za ručak, doručak i večeru...
Majko, draga, vidim tvoje oči -
utrnule analognim zumom.
U pregradi, ja, beskućnik,
vraćam se prvim koracima.
Misli u oblacima...
____________________________
septembar 2026
Atomic number 79
And Amy gave up her life, with a blue tuft of upturned bones
After they poured the recycled saliva.
Expecting "Belgrade!! Hands up!! Let's go!!"
And they raised their hands. Sometimes legs.
As well as the majority of female plastic voices
At the men's competitions, all together
It fell into the positions of literature.
Thoughts are scattered in the room, spreading with dead property and larvae of room spiders.
Hair is in new tones - eating antidepressants.
I calculate the time required for the rest of my life.
Abdominal pain heralds a potential hospital bed
I don't want to think.
If Greta Thunberg can sit quietly in the Israeli gas chambers
With all the words of Julian Assange,
Then the atomic number is not a self-destructive disaster.
The previous three collections of poetry and the fourth in the department of a specialized hospital have surfaced
For the generation of verses in that rented room of scattered thoughts that take out the core.
Sometimes with colors, while I run so that the shop doesn't close forever, to find letters.
Turning into atomic number 79, I greet neptune retrograde, with a cork
And all other cancerous houses
For which you should take a kitchen knife, heat it on the plate
And then he gets stuck in the vein and tears his life to pieces.
____________________________________________________________________
Tahiti i Tihi okean
Nasledstvo osobe koja je završila sa životom
Nakon jednogodišnjeg planiranja
Biće potrošeno na plastične operacije i putovanja Pacifikom
Mišići moraju da se ugrade, lice da se zategne i povadi masno tkivo
Ta potreba za starenjem bez vidljivih znakova trauma života
Za zamrzavanjem tridesetog rođendana
Jača je od želje za udisanjem mešavine mikroplastike i čađi
Zajedničko krstarenje pretvoriće se u potragu za spasiocima
Ali čuvari plaže ostaće samo TV-serija
Tahiti postaje misaona imenica koja zalivena jeftinim pivom
U mešavini repliciranog straha Demi Moore i belih elipsi za umrtvljnje psihe
Pretvara sve večere bezukusnih zalogaja
U pomeranje amplituda obrnuto proporcionalnog sistema vrednosti
Gde niko neće naići i pokušati da te spasi od pada u septičku jamu
24.09.2026.
02.51am
četvrtak
/Uxbridge, Britanija/
Dan sa autizmom
Zaboravio sam da je jučer bio svjetski dan osoba
sa autizmom
Proveo sam ga tipično neautistično, sjedeći
za stolom sa još dvije osobe
Novi prijatelji u novom svijetu, jer iz prošlosti
niko nije preživeo sadašnjost u cjelosti
Telefon kasni poput mene, dostavlja poruke
dan kasnije
Ostavlja vremenu priliku da detaljno prouči
svako slovo i svaku glupost
Svaki otpadak, a njih je mnogo, kao broj
divljih deponija u nastajanju
Iza svake stoji: amen, bolest, potencijalno
izlečenje suplementima, pa opet amen i bog
I tako u krug do neba i nazad, u krevet, u
praznu sobu prepunu stvari i poneke biljke
U tišinu koja govori dok zaboravljam riječi
i gledam video-priče onih koji nemaju vremena
Oni koji bi imali trenutak za razbijanje
tišine daleko su, preko amplituda crnoglavih galebova
Zaboravio sam kako izgleda ljubav,
zaboravio sam kako izgleda disanje sa srećom
Zaboravio sam kako izgleda ustajanje sa
svrhom, kako izgleda hodanje sa smislom
Zaboravio sam na dan koji je zaboravio mene
iznedrivši brzi fiks za ćelije
12.56h – 13.11h
03.04.2026.
Petak
(Uxbridge, London)
A Day with Autism
I forgot that yesterday was World Autism
Awareness Day
I spent it in a typically non-autistic way,
sitting at a table with two other people
New friends in a new world, because no one
from the past has survived the present in its entirety
The phone is late like me, delivering
messages a day later
Gives time the opportunity to study every
letter and every nonsense in detail
Each piece of waste, and there are many of
them, like the number of illegal landfills in the making
Behind each one is: amen, illness,
potential cure with supplements, and again amen and god
And so in a circle to the sky and back, to
bed, to an empty room full of things and the occasional plant
Into the silence that speaks while I forget
the words and watch video stories of those who don't have time
Those who would have a moment to break the
silence are far away, beyond the amplitude of black-headed gulls
I forgot what love looks like, I forgot
what breathing with happiness looks like
I forgot what getting up with purpose looks
like, what walking with meaning looks like
I forgot on a day that forgot me spawning a
quick cell fix
12:56 p.m. – 1:11 p.m
04/03/2026.
Friday
(Uxbridge, London)
Dan majki
Ustajanje sa ivice veliki je podvig
celog
dana
Hands Clean
Dojučerašnja SNS–parazitska trakavica nestala je iz vidokruga
Brzinom svjetlosti, valjda se uvukla u svoj cvjetnjak
Na periferiji grada Sandvikena, sa svojim dragocjenim psima
Oprala je bradavičaste-ruke – Hands Clean, kaže Alanis Morissette
Zatim je nekoliko puta oprala obraze, obrijala svaku dlaku, ošišala se – svježe
Zatim oprala cijelo tijelo od smrdljive krvi leševa
A potom se namazala svojom kolekcijom krema za njegu
Na kraju oprala je i unutarnju stranu usta –
Ispiranje cijelog SNS-progresivnog rječnika,
Kao i ime koje je već jednom promijenila
Ostavljanje sjedišta Sandvikenske gimnazije u blokadi
U tišini i anonimnosti svog vrta
Ona će čekati novi slom,
Novu selekciju parazita koji će zauzeti prazna mjesta udobnih čmarišta
Kao i Đinđić, pričat će nam o neoliberalnoj demokraciji –
Kako je divno biti rob kapitalizma(!)
Trakavica će tada ispuzati,
Uvući se u nečiju guzicu novih glasnogovornika,
U preuređenom sjedištu, u toplini novog ustroja sustava,
Naći će novi obraz i lice (možda i ime)
Još jednom očistiti sisaljke, oprano ime i tijelo sjesti će u novu fotelju
U novom tunelu čmara i crijeva, kao i sve prijethodne
Zaboravit će na krv koja je završila u kanalizaciji povijesti
Davno, sa smrskanim leševima bačenim na lokalnu deponiju
_____________________________________________
Zaustaviću smrt ako krene ovim
hodnikom
__________________________________
Melodije budućnosti
20.16h – 20.24h
Da li ćeš me voleti i
sutra?
"Will you still love me tomorrow?"
Svet koji vidim, stoji iza povrede.
-
ali, rekla sam "povređena", velika je razlika.
Klein-plava u dubini očiju moje majke
na metalnom krevetu sjedimo. dva tijela. poluodrasla jajna ćelija i negdašnji cijeli svijet unutarnjih valova. tražio sam pogled. susret dvije crne rupe. one kroz koje možeš dosegnuti taj svijet u kojem sam nekoć poput larve plivao. tražim sopstveni odraz u nijansama plave. vidim samo blještavo bijlele zidove, bijele rešetke na dva postojeća prozora. metalni krevet naslonjen je na zid. ima bijlele plahte. sa moje desne strane sjedi jedna isisana žena u cvjetnom ogrtaču. kroz tanku kožu mogu se vidjeti vene i oblik svake kosti šaka i lica. okrenula se ka vratima, ka mojoj lijevoj strani. susrela su se dva oka. u njenom plavom ne prepoznajem onaj unutarnji svijet. elektrošokovi abortirali su srž. svakodnevno stezanje kožnim kaiševima o rubove metalnog kreveta. ta srebrna boja svježeg metala, hladna poput blještavila zidina sobe. ona koja me je učila kako voljeti puževe nakon kiše više ne stanuje u tijelu ove žene. gdje si? tražim te u kutovima sobe. u bjelinama plafona. u malim procjepima za niti paučine ponekog zalutalog kućnog pauka iz tvojih stihova. napisala si jednom – poljem hrle vrane crne. nisi se nikada vratila cijela. vrane su odletjele. ostalo je samo ravno polje. horizont linija izvan prozora. izvan ograde rešetaka.
u sadašnjici, možda već potpuno odrasla jajna ćelija, sjedi na sličnom krevetu. iza plavog najlonskog zastora krici i krv. u mojem unutarnjem svijetu valovi su veliki. ali katkad dovljno mali da se održim na površini. na bijelim plahtama. kut je cijela soba. urezujem strah u kožu. iscrtavam horizont. linije postaju krvavi zalasci sunca. abortirani unutarnji svijet curi ka spolja. na nekom drugom metalnom krevetu.
