septembar 2026 - oktobar 2026

 

Majko.....

 

Majko, bolje da nisi rodila...

          Na crnoj zemlji,

                u žabljem kriku da si poljubila kamen,

                             grlila trsku, negovala cveće,

                                   grejala krila svojim krilom,

                da si udahnula život šašu ​​svojeg stiha...

Umesto da plačeš, razdvojena obalama;

umesto da stojiš sama deleći tišinu

i komade hleba za ručak, doručak i večeru...

 

Majko, draga, vidim tvoje oči -

                  utrnule analognim zumom.

          U pregradi, ja, beskućnik,

                   vraćam se prvim koracima.

Misli u oblacima...

____________________________ 

septembar 2026

daješ sve za nove okove

 

bilo da zaokružiš 3 ili 13 ili 9

ili neki drugi broj koji ti je blizak

ne zaboravi da sa devet ili tri, pet ili četiri

                                 hrliš u zagrljaj Ursuli

daješ sve: katance, lance, okove

kako bi svoje stado uveo u korporativne tokove

i u tu i slične zgradurine iz 1800 i neke

           i drugih robovlasničko-mesarskih simbola

 

zaslužno je spaljena

jer revulicija se ne odvija u rukavicama

           i zaokružit ćeš jedan broj

           tetovirat ćeš uljanu repicu na podlaktici

           ili Halloween na vratu

                             šimiše sa krilima

           primit će te na programe pripadnosti,

                                            rezidencija i prijevoda, poželjnih korica

                                                    politički korektnih riječi i rečenica

ako se samopovrijediš i skratiš, naći ćeš se na uzvisini tih stepenica

hranit ćeš ego azilantima i migrantima

svim onim supresiranim kontejnerima

zaokružit ćeš zvijezdicu žutu

podržat ćeš slanje novih tenkova na novi istočni front

kako bi opravdao preimenovanje ruskih plesačica

                                                                         i svršit ćeš na novi rat

kako bi hegemonistička zgradurina kapitalnog suprematizma

                                          za svotu od 300.000 ili više

                                                                            dobila novi-stari sat

 

____________________________________

 

9.16 pm – 9.24 pm

22.10.2026.

četvrtak

(negdje u svijetu, u bolesničkom, iznajmljenom krevetu)

Poezija / Poetry

 Atomic number 79

And Amy gave up her life, with a blue tuft of upturned bones

After they poured the recycled saliva. 

Expecting "Belgrade!! Hands up!! Let's go!!"

And they raised their hands. Sometimes legs. 

As well as the majority of female plastic voices

At the men's competitions, all together 

It fell into the positions of literature.

Thoughts are scattered in the room, spreading with dead property and larvae of room spiders.

Hair is in new tones - eating antidepressants.

I calculate the time required for the rest of my life.

Abdominal pain heralds a potential hospital bed 

I don't want to think.

If Greta Thunberg can sit quietly in the Israeli gas chambers 

With all the words of Julian Assange,

Then the atomic number is not a self-destructive disaster.

The previous three collections of poetry and the fourth in the department of a specialized hospital have surfaced

For the generation of verses in that rented room of scattered thoughts that take out the core.

Sometimes with colors, while I run so that the shop doesn't close forever, to find letters.

Turning into atomic number 79, I greet neptune retrograde, with a cork 

And all other cancerous houses 

For which you should take a kitchen knife, heat it on the plate

And then he gets stuck in the vein and tears his life to pieces.

____________________________________________________________________

Tahiti i Tihi okean

Nasledstvo osobe koja je završila sa životom

Nakon jednogodišnjeg planiranja

Biće potrošeno na plastične operacije i putovanja Pacifikom

Mišići moraju da se ugrade, lice da se zategne i povadi masno tkivo

Ta potreba za starenjem bez vidljivih znakova trauma života

Za zamrzavanjem tridesetog rođendana

Jača je od želje za udisanjem mešavine mikroplastike i čađi

Zajedničko krstarenje pretvoriće se u potragu za spasiocima

Ali čuvari plaže ostaće samo TV-serija

Tahiti postaje misaona imenica koja zalivena jeftinim pivom

U mešavini repliciranog straha Demi Moore i belih elipsi za umrtvljnje psihe

Pretvara sve večere bezukusnih zalogaja

U pomeranje amplituda obrnuto proporcionalnog sistema vrednosti

Gde niko neće naići i pokušati da te spasi od pada u septičku jamu

24.09.2026.

02.51am

četvrtak

/Uxbridge, Britanija/

Poem for a day / P(j)esma na dan

Besposleni parazit

Ne radim. Nisam siguran da li ću ikada. Da li uopće želim da se upregnem u kočije kapitalizma.

Prema historijskim podacima i svjedočanstvima, rad još nije nikoga oslobodio.

Ili, možda, ipak, samo one koji su skončali zbog nedostatka kisika prije nego su iskopali sopstveni rov.

Specijalna inteligencija, ako postoji, nije mi jača strana.

Nakon više mjeseci za ekranom, stičem utisak da mi se mozak sasušio.

Moždano i intelektualno stanje da se najlakše opisati kao rana demencija, odnosno "moždana izmaglica".

Posljednji rezultati krvne pretrage pokazuju sliku povišenog kolesterola i donjeg tlaka.

Prema novom Google-info, rezultati ukazuju na moguće postojanje unutarnjeg tumora i panike.

Kažu, u slučaju životne opasnosti pozvati hitnu pomoć. Pogotovu ukoliko osjećate bol u srcu.

Umjesto da se raspadam u logoru od devet do pet, plus na kotačima tamo i nazad.

Raspadam se na sjedištu lokalne kafane, gdje sam nakon velikog napora uspio dovući ruke i noge.

Postojanje glave više nije sasvim sigurno.

19.07h

18.05.2026.

ponedjeljak

(Three Tuns Pub, Uxbridge)

An idle parasite

I don't work. I'm not sure if I ever will. Do I even want to harness myself to the carriage of capitalism?

Before historical data and testimonies, work has not yet freed anyone.

Or, perhaps, after all, just one that they died of lack of oxygen before digging their own trench.

Special intelligence, if it exists, is not my forte.

After many months in front of the screen, I get the impression that my brain has dried up.

Perhaps the intellectual condition is best described as early dementia, that is, "brain fog".

The latest blood test results show a picture of elevated cholesterol and low blood pressure.

According to the new Google-info, the results indicate the possible existence of an internal tumor and panic.

They say, in case of danger to life, call an ambulance. Especially if you feel pain in your heart.

Instead of falling apart in a nine-to-five camp, plus on wheels there and back.

I collapse at the seat of a local pub, where after a great effort I managed to drag my arms and legs.

The existence of the head is no longer absolutely certain.

7:07 p.m

18.05.2026.

Monday

(Three Tuns Pub, Uxbridge)

Dan sa autizmom / A day with Autism

 

Dan sa autizmom

 

Zaboravio sam da je jučer bio svjetski dan osoba sa autizmom

Proveo sam ga tipično neautistično, sjedeći za stolom sa još dvije osobe

Novi prijatelji u novom svijetu, jer iz prošlosti niko nije preživeo sadašnjost u cjelosti

Telefon kasni poput mene, dostavlja poruke dan kasnije

Ostavlja vremenu priliku da detaljno prouči svako slovo i svaku glupost

Svaki otpadak, a njih je mnogo, kao broj divljih deponija u nastajanju

Iza svake stoji: amen, bolest, potencijalno izlečenje suplementima, pa opet amen i bog

I tako u krug do neba i nazad, u krevet, u praznu sobu prepunu stvari i poneke biljke

U tišinu koja govori dok zaboravljam riječi i gledam video-priče onih koji nemaju vremena

Oni koji bi imali trenutak za razbijanje tišine daleko su, preko amplituda crnoglavih galebova

Zaboravio sam kako izgleda ljubav, zaboravio sam kako izgleda disanje sa srećom

Zaboravio sam kako izgleda ustajanje sa svrhom, kako izgleda hodanje sa smislom

Zaboravio sam na dan koji je zaboravio mene iznedrivši brzi fiks za ćelije

 

12.56h  –  13.11h

03.04.2026.

Petak

(Uxbridge, London)

 

A Day with Autism

 

I forgot that yesterday was World Autism Awareness Day

I spent it in a typically non-autistic way, sitting at a table with two other people

New friends in a new world, because no one from the past has survived the present in its entirety

The phone is late like me, delivering messages a day later

Gives time the opportunity to study every letter and every nonsense in detail

Each piece of waste, and there are many of them, like the number of illegal landfills in the making

Behind each one is: amen, illness, potential cure with supplements, and again amen and god

And so in a circle to the sky and back, to bed, to an empty room full of things and the occasional plant

Into the silence that speaks while I forget the words and watch video stories of those who don't have time

Those who would have a moment to break the silence are far away, beyond the amplitude of black-headed gulls

I forgot what love looks like, I forgot what breathing with happiness looks like

I forgot what getting up with purpose looks like, what walking with meaning looks like

 

I forgot on a day that forgot me spawning a quick cell fix

 

12:56 p.m. – 1:11 p.m

04/03/2026.

Friday

(Uxbridge, London)

Nova pesma (za mamu i tetku)

Dan majki

Ustajanje sa ivice veliki je podvig
Bež plahte obavijaju stopala
Plafon se sastavlja u origami
Stranice Tove Ditlevsen se razvlače mesecima
Pogledi klize malim ekranom
Šake stežu veštačke iskre
Nečija polja, obroci, misli o sutra i juče, slike rodnog mesta -
Još jedna autentična zgrada za rušenje
'Ti si izabrao tako da živiš' - piše jedna mama
Sa ulične strane šušti ostrvska kiša
Uobičajeno jato oblaka kruži visinama
Osluškujem razgovore vrabaca i svraka
Nerazumljivi jezici u bojama dana
Ulepljene trepavice zatvaraju kapke
Još koji plamen dnevnog sna
Pri povratku u polusvest dočekujem težinu meseca
'Uvek se možeš vratiti kući, bez ičega' - piše druga mama
Srce se penje u jezik, misli vezane u čvor
Pitanje doma retoričko je kao dete u prsima koje umrlo nije
Iako svet nudi samo metastaze groblja
Kao svetlost drugačijeg broja

23.32h - 23.46h
15.03.2026.
nedelja
(Uxbridge, soba 2)
Autor: Milojkovity Vlad Vladimir

školjke / shells (poetry, poezija & slike, paintings)

 

Nagrađene p(j)esme 2023/ 2024/ 2025: DRUGI DEO

 

kada izlazim iz kuće

 

da odem nisam mogla sama

celog dana

                     činiti
                     čudesne stvari:
mnogo sam se dosađivala ovih dana
 
tokom podnevnog obroka
                                        ne znam šta je na ulici
ali verujem: moja majka je nastavila da vodi isti život –
NIJE IMALA IZBORA.

__________________________________________

16.53h – 16.55h

27. mart 2025.

četvrtak

(Harris & Hoole, Uxbridge, London)

{časopis AKT poezija kratke forme 2025.}

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- 

Snapshots neoliberalnog kapitalizma u UK danas
 
Rastanak je reč tako slepa i okrugla iskosa
poslednje mleko niz stepenice
žive muve bosonogo
izliva reč na moju kosu

nisam imala kofere
izuzev mene
vuku dalje da prežive
u tri smene
ali odomaćene sa crvenim olucima
nošene na rukama
ovde u ostrvskoj državi
automat podiže sebe
prisvojio je mojih 480 ₤
„čovek“ – bogati beli vlasnik
isekla sam već sledeće noći
mogla bih u svom privremenom londonskom stanu
vodenim autobusom otputovati
u praskozorje

iz jednog oka u drugo
sa zapada
u sadašnjost:
nebo od srži lubenice suprotnog pravca
pitala sam ga zašto moram baš ja
dok se pakovao otvor na lobanji.
 
______________________________________________
 
20.10h – 20.23h
10. april 2023.
ponedeljak
/Yiewsley, soba broj 5,

London Borough of Hillingdon/

[*Fantom Slobode*, 2023.]

___________________________________________________________

Hands Clean

Dojučerašnja SNS–parazitska trakavica nestala je iz vidokruga
Brzinom svjetlosti, valjda se uvukla u svoj cvjetnjak
Na periferiji grada Sandvikena, sa svojim dragocjenim psima

Oprala je bradavičaste-ruke – Hands Clean, kaže Alanis Morissette
Zatim je nekoliko puta oprala obraze, obrijala svaku dlaku, ošišala se – svježe
Zatim oprala cijelo tijelo od smrdljive krvi leševa
A potom se namazala svojom kolekcijom krema za njegu

Na kraju oprala je i unutarnju stranu usta –
Ispiranje cijelog SNS-progresivnog rječnika,
Kao i ime koje je već jednom promijenila

Ostavljanje sjedišta Sandvikenske gimnazije u blokadi
U tišini i anonimnosti svog vrta
Ona će čekati novi slom,
Novu selekciju parazita koji će zauzeti prazna mjesta udobnih čmarišta

Kao i Đinđić, pričat će nam o neoliberalnoj demokraciji –
Kako je divno biti rob kapitalizma(!)

Trakavica će tada ispuzati,
Uvući se u nečiju guzicu novih glasnogovornika,
U preuređenom sjedištu, u toplini novog ustroja sustava,
Naći će novi obraz i lice (možda i ime)

Još jednom očistiti sisaljke, oprano ime i tijelo sjesti će u novu fotelju
U novom tunelu čmara i crijeva, kao i sve prijethodne
Zaboravit će na krv koja je završila u kanalizaciji povijesti
Davno, sa smrskanim leševima bačenim na lokalnu deponiju
_____________________________________________

29.01.2025.

srijeda

10.01 - 10.05 sati

(Zapadni London)

[*o studentima, studenstskim protestima i ljudima koji i dalje podržavaju krvave zloćine SNS-vlasti]

{zvučna podloga Mark van Hoen - *I Won’t Give Up*}

[*Fantom Slobode* 2025.]

_______________________________________________________

Zaustaviću smrt ako krene ovim hodnikom

 

Zaboraviću Wordsworth Way, bar tako mislim,

gušeći se od reprogramiranih knedli

i mačke na parkingu izgledaju drugačije

                                            u novembru

                                            niz Maxwell Road

Volim parkove Harmondsworth Moor-a
                                               Stockley park i Thorney golf teren
                                               sakupljajući odbačene loptice
                                                                   (potrebne su mi)
Potrebna mi je osoba da podelimo bensedin i rivotril
                                        sa eliceom za erupcije
                                                                serotonina

Za trenutak kada kažeš sebi da sivo nije sivo

                                        već bezgranično belo

Da se u mrklom mraku vidi svetlo

                                   iako ni meseca nema

Dok vučem svojih 5-6 misli

                                 stepeništem

                     pozdravljam danas i sutra

kao u izveštaju o proizvodnji

                            beše propast

                            na kraju tunela –

Vlad mi je rekao da (me) je sanjao.

 __________________________________

 

9.45am – 9.53am

19. novembar 2022.

subota

/West Drayton, soba broj 1/

(*naslov preuzet od naziva poetskog čitanja 04.12.2019.

Maje Solar & Jelene Anđelovske)

[*Fantom Slobode* 2023..]

___________________________________________________

 

Melodije budućnosti

 

U zemlji melodija budućnosti prejedanja

Haribo bombonama

                ovde konj na spratu

zapravo kobila u roze

                                      bademantilu –

                                                kućepaziteljka,

isekla je nekoliko stabljika

                                                Njutnove pomorandže usisivačem u deset

A tamo,       

             tamo iza Senćanskog groblja,

                                                 tamo ekshumirani ljudski ostaci

                                                                                                    idu na đubre

                                                                                                                    zarad jeftnih betonskih pacovskih rupa

Sremski odred je tamo poginuo 1915.

i samo kopanjem rupe ispod pruge

za podvožnjak

nađeno je 53 skeleta

ostali nenađeni idu na planinu

šuta i plastike

slične onoj pored bare

gde mi je duvač lepka

jednom rekao:

Molim te, nemoj da se ubiješ!

Odmakni se od ivice!

Ja sam pokušao više puta.....

__________________________________

 20.16h – 20.24h

07.10.2021.

četvrtak

/West London/

{fanzin *Librarion* 2024.}

__________________________________________________________

Da li ćeš me voleti i sutra?

 "Will you still love me tomorrow?"

Na potamnelom, smežuranom licu
jednog londonskog popodneva.
Na livadi golf-terena;

hoćeš li imati istu naklonost?

Svet koji vidim, stoji iza povrede.

Povreda drži razne predmete na stolu.
Noževi, žice, makaze, pa i pištolj s jednim metkom.
Da li ćeš mi prosuti mozak?
Posmatram sposobnost predmeta
dok na snimku čujem Amy-n glas:
"Yeah, I've never wanted to end (and laughter)".
 
Zbogom plavo nebo gradskog stadiona u Subotici.
Video sam šta sam video -
napuštanje zbog punih saksija vode u kojima rastu aloja-vere.
>>uvređena sam zbog toga<< - biće dugoročno urezano u pamćenje.

- ali, rekla sam "povređena", velika je razlika.

Testirala sam te - nisko pijačarski stil - dodala je.
Tako zbore prijateljstva veštačkih odevnih predmeta.
 
Pritiskam levo oko maramicom -
".....da znaš da imaš posebno mesto

u mojem srcu i duši....." - oh, draga mama!

"poljem vrane crne hrle" - jedna je na krovu susedstva.
 
Nedosanjan san o ljubavi dok koračam.
Dok kapi londonske kiše miluju otkrivene delove kože.
U duboko nemirnoj seni moje duše
maslačci se njišu otpuštajući semene padobrane;
mirise pramenova kose koji su nedugo bili na ramenu;
miljama daleko, tamo negde when the night needs the morning star.
____________________________________________________ 
 
9.34am - 9.41am
11.09.2023.

ponedeljak

/North-London/

[Čovjek-Časopis 2023.}

_____________________________________________________

pogrešne kajsije
 

mačke vuku pogrešne kajsije

stepeništa nema
mačke unaokolo sede kao staklene školjke na granama
jedemo pogrešne kajsije kao staklo
kad bi disale hladne okrećući oči razgranato
na stolicama kojima je izudarana mama
jedne noći
kestenje koje je kuvala s ljubavlju i snove kao poslasticu
još i danas sećanje kao mačke
pozdravljam na nekom drugom parkingu
ako sećanje vidim
_________________________________
10.58 pm – 11.58 pm & 01.47 pm – 01.49 pm
   15. januar 2020       &      1. april 2024.
/poetska online radionica, moderatorica Monika Herceg/

_________________________________________________________

Klein-plava u dubini očiju moje majke

ponekad gubim snove detinjstva
na dlanovima ostavljam ih
prelazim put razmišljanja
nad glavom sivi oblak
plava misao kotrlja se lavirintom zvezdanog ambisa
zenice se šire
polja nedovršenih snova spavaju grleći to crnilo
i dalje jača od erupcija vulkana sumornosti
sklupčana na posebnom mestu – voljena
čitajući u potaji sve zaključane suze
stihove zaboravljene na jastuku
obgrli me čvrsto, iskreno, nežno, kišom ljubavi
na njenim dlanovima leže sva rasuta zrna prašine

nedovršenih snova detinjih i onih što skrivaju se u stvarnosti

sadašnjeg trenutka sa dna
gazim lišće odvažno, stidljivo, iz oblaka kaplje zrak
na pločniku života noseći zenicu plavog oka
nekog dalekog šapata, a ipak bliskog
grleći to crnilo ogrnuto Klein-plavom
tu tamu dubine duše moje majke
 
___________________________________
 
26.11.2023.
14.54h – 15.08h
nedelja
/Yiewsley, soba 5/
{nagrada – ’Prvo Slovo Subotice 2024’}

_________________________________________________________________

na metalnom krevetu

na metalnom krevetu sjedimo. dva tijela. poluodrasla jajna ćelija i negdašnji cijeli svijet unutarnjih valova. tražio sam pogled. susret dvije crne rupe. one kroz koje možeš dosegnuti taj svijet u kojem sam nekoć poput larve plivao. tražim sopstveni odraz u nijansama plave. vidim samo blještavo bijlele zidove, bijele rešetke na dva postojeća prozora. metalni krevet naslonjen je na zid. ima bijlele plahte. sa moje desne strane sjedi jedna isisana žena u cvjetnom ogrtaču. kroz tanku kožu mogu se vidjeti vene i oblik svake kosti šaka i lica. okrenula se ka vratima, ka mojoj lijevoj strani. susrela su se dva oka. u njenom plavom ne prepoznajem onaj unutarnji svijet. elektrošokovi abortirali su srž. svakodnevno stezanje kožnim kaiševima o rubove metalnog kreveta. ta srebrna boja svježeg metala, hladna poput blještavila zidina sobe. ona koja me je učila kako voljeti puževe nakon kiše više ne stanuje u tijelu ove žene. gdje si? tražim te u kutovima sobe. u bjelinama plafona. u malim procjepima za niti paučine ponekog zalutalog kućnog pauka iz tvojih stihova. napisala si jednom – poljem hrle vrane crne. nisi se nikada vratila cijela. vrane su odletjele. ostalo je samo ravno polje. horizont linija izvan prozora. izvan ograde rešetaka.

 u sadašnjici, možda već potpuno odrasla jajna ćelija, sjedi na sličnom krevetu. iza plavog najlonskog zastora krici i krv. u mojem unutarnjem svijetu valovi su veliki. ali katkad dovljno mali da se održim na površini. na bijelim plahtama. kut je cijela soba. urezujem strah u kožu. iscrtavam horizont. linije postaju krvavi zalasci sunca. abortirani unutarnji svijet curi ka spolja. na nekom drugom metalnom krevetu.

 

______________________________

završeno 00:50h

15.10.2024.

utorak

/automatsko pisanje/

(spisateljska online radionica, moderator Zoran Žmirić)

__________________________________________________________