Tuesday, 12 February 2019

in memoriam


Crna hronika

Popio sam čašu vode. Naiskap.
Niko ti ne može biti stran kao čovek
kojeg si nekada voleo – pomislih.
Ustao sam kasnije nego inače.
Već je bilo 9. Glava je pucala od piva.
Sakupljam trunje prethodne večeri,
priču od 8. februara. Šok me je savladao.
Ona je pronađena mrtva otvorene lobanje
ispred svoje kuće u mračnoj ulici.
Njeno sveže lice smešilo se sa digitalne
fotografije. Isto smo godište. Delimo doba nevinosti.
Ne bih zalazio u detalje crne hronike. Jezik se
redukovao, a usta osušila.
U svakom trenutku neko može da te razbije,
da postaneš akutna vest zavijena u crno. –
Misli se koprcaju.

Bilo je tiho. Nije bilo magle dok sam
gledao krovove prizemnih kuća
sa visine petog sprata.

_______________________

13.58 h – 14.07 h
10. februar 2019.
nedelja
[Jasni]

Friday, 1 February 2019

neki kažu (veliko) K


:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::khkh

jednostavno je zašto ne volim
jer se na kriminalnim mestima
                                  međunožja
                 nakuplja svakodnevica
koju skoro niko ne pokušava da spere
već naprotiv
pumpaju se žlezde znojne
veš dobija oker nijanse
a onda treba da jedem korenje
                     odbačenih dlaka
stidne regije
i nije mi prijatno
ako mi poraste treća sisa
sunce me guši mutirano
a ti si u koloniji koja diže tegove
bez mogućnosti da napumpaš i mozak
kada bi zemlja bila u kurcu
zatražio bih evakuaciju
jer se razlikujem od plesni i mahovine
od insekata koji jedu mutiranim pipcima
od glodara koji kidaju mutiranim repovima
i ta govna
dok igraju tenis
meni se jako povraća

________________

1.48 pm – 1.56 pm
sreda
21. avgust 2013.


[književna kolonija Mali Iđoš / Kishegyes]

Friday, 4 January 2019

u cevi


22%

staviti cevi u reke ribe i rakove
u cevi drveće u ljudske živote staviti
u cevi reke tokovima kapitala u džepove
onih cevi koje će uništiti ribe rakove
i drveće ljudskih života sve u cevi
staviti pravo da ide od njihovih vlasnika
u cevi otimanja ljudskih života u cevi
onih nekoliko bogatih vlasnika cevi i
njihovih politika otimanja ljudskih života


___________________________

8.17 am – 8.23 am
8.12.2018.
subota
(u vozu)

Monday, 17 December 2018


kako se kali(lo) nasilje



počelo je sa zapušavanjem ustiju
tuđih
        pesnicama
                         šamarima
                                         demokratijom kapitalizma
                                u stilu
              bolje nam je
       nego
ranije
a onda se servira trpljenje kao vid obitavanja
nije me briga
nije
    briga
            me
                briga
                       me
                          briga
                                me
                                   briga~▓▶⌂⌒✁~~~~~~~⋰⌒↯↙↜⋰⌒⋱                                       
                       〰〰〰〰⌠za njihove zakržljale mozgove⌡〰〰〰〰
                                   〰〰〰│za frenetične ekstaze│〰〰〰
                                        〰〰│novih kristalnih noći│〰〰
                                             〰│za njihova pljuvanja│〰
                                    ☈     │za njihove udarce│      ⏎.    
                                        〰⌠za moje kontuzije kostiju⌡〰
                                                 vilice
                                                 nosa
                                                 i drugih
                                                      me
                                                 briga
                                              me
                                         briga
                                      me
                                 briga
                              sve    .
             za njihove ⋉⋗∼↺krvave↻∿⋖⋊ košulje

__________________________

06.02 pm – 06.06 pm
nedelja
16.12.2018.
(praznik materice)

Tuesday, 11 December 2018

CITOSTATICI / REAKTOR DANAŠNJICE / EKSTREMNO PAKOVANJE


U novom broju kulturnog mesečnog dodatka Beton, dnevnog lista Danas, u rubrici vreme smrti i razonode možete pročitati i tri moje pesme. Tema je naravno socijalna, ali svakako anagažovana. Jer, umetnost u drugačijoj formi nije moguća. Ne postoji neangažovana umetnost, apolitična umetnost.... Umetnost je jedan izraz, lično mišljenje određenog autora, umetnost je stav. Samim tim postoji neka vrsta angažovanja. Angažovanje u mišljenju. U ovom slučaju angažovanje je direktno u drugoj ili čak i u prvoj pesmi. Dok je treća postala angažovana prevashodno stavljanjem u kontekst sa prve dve, u kulturnom dodatku Beton koji sam po sebi ima određeno angažovanje kroz umetničke izraze različitih autora, kroz određeni kontekst. Prve dve pesme se nalaze u novoj zbirci koja je u pripremi, dok je treća nastala u međuperiodu, kada je zbirka već bila zaokružena konceptualno. Kulturni dodatak Beton predstavlja, za mene, u ovom trenutku, jedini književni list u kojem je moguće objaviti radove i na neki način ispratiti proces stvaranja na godišnjem nivou. Svako objavljivanje u štampanom izdanju predstavlja veliki uspeh, često i značajnije od ulaska u finale nekog zvučnog konkursa. Jer, dok na konkursima rad mora proći subjektivnu selekciju nominalnog žirija, gde se često rukopisi 'upodobljavaju' pravljenjem bezbroj ustupaka ili se, ako je reč o pojedinačnom radu a ne kolekciji, rad bira metodom 'sviđa mi se - ne sviđa mi se', a tada angažovana dela, apstraktna, eksperimentalna ispadaju u prvim krugovima selekcije. Stoga nije lako doći do priznanja, čak i danas u eri hiperprodukcije konkursa, ali i autora. Naviknut na činjenicu da je spontano odabrani stil 'neprikladan' za dalju komercijalnu eksploataciju na konkursima, ako se odlučim za učešće, učestvujem bez mnogo ili bez ikakvih očekivanja. Tako je i ova jesen protekla. Ali uspeh je tu - pesme su objavljene u kulturnom dodatku dnevnih novina. To je, smatram, značajnije od nagrada ili objavljivanja u zbornicima koje međusobno čitaju isključivo autori i njihovi prijatelji. Dok pesme u novinama svakako dolaze do mnogo većeg broja čitalaca, a poenta pisanja, smatram, jeste da radovi budu čitani i od onih slučajnih 'prolaznika' a ne samo od strane autora i prijatelja.

Do pesama objavljenih u novembarskom izdanju betona može se doći klikom na link (u tekstu označenom crvenim slovima), dok se kao dopuna može pročitati pesma iz najnovijeg ciklusa posvećenog Gilets Jaunes, baveći aktuelnim temama današnjice:


Institucionalno nasilje i samoodbrana društva

5.38 pm

Ponavljala je "strašan zločin"
ne usuđujući se (ili ne želeći) da izgovori genocid
i tim koji stoji iza
mora da se pripremi unapred
iznova je zaključila razum
deset puta o vojsci i puškama
čišćenje kao opcija na stolu
u ovom trenutku se čita doslovno
Odgovor je jednostavan:
ne zaustavljaju se na pukom brojanju (reči i glasova)
zaboravljaju prošlost
i iz vidokruga brišu neposrednu sadašnjost
zahvaljujući njima
vlasnici firmi novih pretnji
u obzir uzimaju rat naroda i države
a poenta je iznova pogubna

5.51 pm

________________________

08.12.2018.
subota
(Pisalište, stajalište "Žednik", voz NS-SU)



Sunday, 21 October 2018

Secrets

Something’s on your mind
I can’t look the other way
I can’t touch your thoughts
The things you’re about to say
Now I know how it feels when rethink goes wrong
And that's way through in I feel I'm changing
I'm there.....anymore

It ain't no use
No, I am not who I was before
If this is what you want, then
You better know, you better know this
It ain't no use
No, I am not anymore
When waves crashing again the shore
We're own firearm

Now I know how it feels when rethink goes wrong
And that's way through in I fell I'm changing
I'm there.....anymore

It ain't no use
No, I am not who I was before
If this is what you want, then
You better know, you better know this
It ain't no use
No, I am not anymore
When waves crashing again the shore
We're own firearm

It ain't no use
No, I am not who I was before
But if this is what you want, then
You better know, you better know this
It ain't no use
No, I am not anymore
When waves crash against the shore
We're own firearm

Author:
Sun Glitters

P.S.
I am highly recommending this song for listening. Not sure dough that it will be liked by everyone. Sun Glitters, which I had opportunity to meet in 2013 at his concert in my hometown, is excellent artist, making really inspiring music. Maybe I am a bit subjective...... But, this song, especially above posted lyrics touched me, going deeper into my mind, right to the spot where I am now..... 

Sunday, 9 September 2018



Danse macabre

Ja neću da gledam drugima u leđa
Ja neću klijentelizam
Ja neću da budem dio šablona
dok kočnice tlaka guše moj lik
Ja neću da nosim stožer Listopadske revolucije
Ja neću da budem ograničeni nadražaj erogene zone
nedostatak kritičke i naučne misli
Ja neću današnji prekarni rad
nemogućnost da se živi u polju umjetnosti i kulture
Ja neću ljudski software
predatorski i udvorički
Ja neću institucionalizirani hardware
Ja neću da čekam u redu
da nosim sivo poslovno odijelo
all those beautiful tears
washed away by the river
situacija zahtjeva: певај на срБском!!


Ja neću da budem pragmatični motiv
Ja neću mehanizme partizacije
neetičku socijalnu mobilnost za preživljavanje
Ja neću da budem kapo –
žrtva protiv žrtve
Ja neću klike i nepotizam dugoročnih investicija
Ja neću kontinuiranu izolaciju
Ja neću da sve njegove misli postanu stvarnost
situacija zahtjeva status quo mode opératoire
move your body
leave your body
behind
ritmički lice na kraju tunela

___________________

19.21 h – 19.41 h
9. rujna 2018.
nedjelja


Autor:
Vladimir Milojković

Photo(s):
"Umetnost u Protestu"
art performance 2013
(klub 'Žica', BG)